Vrijeme

Vrijeme ima nekoliko potpuno različitih značenja ovisno o objektivnom i subjektivnom kontekstu u kojem se definira. Vrijeme u užem smislu je mjera promjene, a u svakodnevnom govoru se najčešće koristi za oznaku onoga što nam trenutno pokazuju satovi ili pak za opis i komentiranje trenutne atmosferske situacije.

Meteorološko vrijeme je stanje atmosfere nad određenim mjestom u određenom kratkom vremenskom periodu. Stanje atmosfere je skup njenih fizičkih obilježja: temperature i vlage zraka, vrste i količine oborina, smjera i jačine vjetra, tlaka zraka, insolacije, naoblake, pojava poput munja i pijavica... Dio meteorologije koji se bavi prognoziranjem vremena (fizičkih obilježja atmosfere) zovemo sinoptička meteorologija. Za razliku od vremena, klima je prosječno stanje atmosfere nad određenim mjestom u određenom duljem razdoblju (obično 30-godišnjem) uzimajući u obzir prosječna i ekstremna odstupanja.

Subjektivno meteo vrijeme doživljavamo obojeno emocijama, pa može biti lijepo ili ružno. Funkcija emocija je pojednostavljivanje složenih skupova podražaja i njihova primarna evaluacija u terminima ugode i neugode. To nam omogućuje brzu prilagodbu - adaptivno reagiranje na situaciju. I protok vremena u užem smislu procjenjujemo na razne načine, pa nam npr. vrijeme ispunjeno dosadom subjektivno sporije prolazi, nedostaju nam podražaji koji bi nas zaokupili. Protok vremena može nam biti dosadan i usporen ili pak brz i toliko ispunjen da nam ponestaje vremena. Dakle, vrijeme doživljavamo kroz količinu događaja koji ispunjavaju i zaokupljaju naše misli i aktivnosti, a atmosfersko vrijeme doživljavamo u terminima posljedica koje određeni okolinski uvjeti mogu imati na naše opće funkcioniranje. Uvažavajući utjecaje atmosferskih promjena na zdravlje popularnom je postala i biometeorološka prognoza.